Razlika između gluposti i genijalnosti je u tome što genijalnost ima svoje granice.

Javljanja nije bilo relativno dugo. U to vrijeme, izdogađalo se podosta stvari. Prošao je izlet u Zagreb (posjet muzeju "Mimara" te kazalištu "Gavella" gdje smo gledali dramu "Život je san"). Muški dio razreda okušao se u rukometu, nažalost, bez daljnjeg plasmana u polufinale ili finale. Imali smo i kandidate u brojnim natjecanjima... Iza nas su i rođendanske fešte na Šoderici čiji slavljenici su bili Vuljak, Mateja P., Monika i Petra M. No glavno, ono što smo planirali dugo, i s nestrpljenjem dočekali, je izlet u Sarajevo...



Šoderica...




Djevojke...Petra, Monika, Ana, Maja, Monika




Maja, Anita, Ana, Mateja, Lacka











Sarajevo...

Sarajevo u BiH ko ćevapi u somunu!

Kasne (ili rane?) travanjske noći u 2:00 2.g i 2.f krenuli su u osvajanje susjedne nam Bosne i Hercegovine. Čim smo se smjestili u autobus, njime se proširio nama već dobro znan miris kave..
Vozeći se Bosnom u daljini smo vidjeli njihove famozne “ piramide“ u Visokom, zagađene rijeke i džamije na svakom uglu. Dolaskom u Sarajevo usput smo pokupili našeg vodiča Senana , koji nam je pričao o povijesti, ali i sadašnjosti grada. Vidjeli smo olimpijski kompleks gdje su održane XIV. zimske olimpijske igre 1984. godine , Zetru (dvoranu) i nogometni stadion. U blizini olimpijskog kompleksa dočekao nas je jedan stravičan, pomalo neugodan prizor, na brijegu preko puta stadiona bilo je ogromno groblje na kojem su pokopane tisuće i tisuće ljudi.
Nakon razgledavanja grada autobusom, nastavili smo šećući. Posjetili smo džamiju, katoličku te pravoslavnu crkvu. Vodič nam je rekao da bez obzira koje su religije, ondašnji ljudi odlaze u razne crkve na obrede. Svratili smo i do mosta s kojeg je Gavrilo Princip ubio Franju (Franca) Ferdinanda. Ručali smo u jednoj od mnogih ćevabdžinica („Željo 1“), i osobno smataram da su to bili najbolji ćevapi koji postoje. Nakon obilnog i prefinog ručka dobili smo slobodno vrijeme za uživanje na Baščaršiji. Svi smo se dali u trošak, ali ne tako veliki jer je poznato da se s Bosancima može cijenkati, a nama je to uspijelo budući da su to tolerantni, ljubazni i nadasve prijateljski raspoloženi ljudi. Nakon slobodnog vremena došlo je vrijeme da odemo u hotel („Aqua“). Smjestivši se, nakon večere, osoblje hotela pripremilo nam je iznenađenje. Salu za ručak pretvorili su u neku vrstu noćnog kluba. Poslije smo se pokupili u svoje (tuđe) sobe i nastavili s feštanjem.
Drugi dan svi smo bili umorni, i na svu sreću nismo se morali puno mučiti. Uživali smo u ljepotama Parka prirode „Vrelo Bosne“. Nakon toga krenuli smo na dug put kući. Po povratku zaustavili smo se u Jajcu gdje smo se uputili u osvajanje jajačke tvrđave. Standardno smo morali probati i njihove ćevape (neki pizze), te su nam se i oni prilično svidjeli. Budući da smo se dobro najeli, mogli smo krenuti dalje. Unatoč umoru u autobusu bilo je veselo i cijelim putem se razgovaralo.
Na izletu nam se svima jako svidjelo, čak je i dobro uspjela kombinacija 2.g +2.f., ali žao nam je što nismo ostali duže i što naš Vuljak nije išao s nama.
P.S. Živjeli bosanski ćevapi u somunu s kajmakom i lukom!

Iva Šalamon, 2.g





Naš vodič




Jedno od groblja




Sarajevski stadion




2.g u crkvi




Tipični bosanski suveniri




Centar Baščaršije




Mjesto atentata




Šah u većem obliku




Maja, Monika, Karlo




Anita i Dajana




Petra M., Petra Š., Karlo




Šoping




Džamija




Miljacka (bez Halida )




Naš hotel




Pred hotelom. Dajana, Mateja, Ana, Iva M.




Pogled s prozora




Unutrašnjost...




Dio koji nije bio u upotrebi, na žalost




U sobama...




Soba 304




Večernja zabava (kako za koga )




Isto...




Park prirode




Tamo...




Također...




Berni u akciji




Na Jajačkoj tvrđavi




Velikoj porciji Banjalučkih ćevapa ni mačka nije mogla odoljeti




Dečki




Petre




Sportisti




Željoo




Za kraj, uživanje u ćevapima







Pozdravlja vas Petra..

12.12.2008.
Krenuli smo od 1. sata. Uz čitanje ("čitanje") teksta o stogodišnjem ratu, marljive ručice izrađivale su spirale (neki vele fibule ). Isto se nastavljalo i kroz ostale sate. Svi veseli, poletni , započeli smo kičenje. Anita, Dominik i ja radili smo bezbrojne krugove oko bora stavljajući žaruljice , cure su u razredu izrađivale anđele, neki su papali čokoladu, neki samo promatrali. Sve u svemu, svatko je imao neku zanimaciju. ... Nakon, otprilike, 3 sata, cijelo drvce bilo je gotovo. Uz riječi pohvale i oduševljenja, obavili smo nekoliko zajedničih fotografija, i krenuli doma.

U slikama, to bi izgledalo ovak:





Skupili smo puuno boca.






Cure kreću u akciju.






Također.






..dok dečki vode razgovore.






..a Ana i Filip usavršavaju znanje iz kartografije.






Sve razredne pernice.






Karlo sa Blažekovom kreacijom.






Atmosfera prije hrvatskog.






Mihael i Ana (sa pupčanom vrpcom).






Ženskice poziraju. Ana, Mateja, Petra.






Monika i druga Mateja.






Eh...veselo je bilo.






Maja, udubljena u rezanje papira.






Nikolina i Petra.






Poklončići.






Fensi Božićna pernica.






Karlo i Monika.






Nina i ja.






Anita i Monika.






Pogled s drugog kata.






Gekači..






Na kraju, naše umjetničko djelo.


Dragi gekači i svi ostali, želim vam svima ispunjenje Božićnih želja. Nekima su to darovi, nekima novčani pokloni , a zaljubljenima jedino da im ljubav bude uzvračena (I don't want a lot for Christmas. There's just one thing I need. I don't care about the presents underneath the Christmas tree. I just want you for my own, more than you could ever know. Make my wish come true. All I want for Christmas is You.)

Pozdravlja vas Petra.

Mrak se skupio u kap,rano jutro kao slap, ulazi u sobu... U 4 sata krenula je još jedna u nizu naših avantura. Konačno odredište bila je mađarska metropola, Budimpešta.
Krenimo na slike, tak bude lakše pratiti...






Došavši na granicu, počela je prva veća akcija u busu-ispijanje kave s ciljem suzbijanja umora.






No nekima to nije uspjelo...






...ni njemu....






...ni njima...






Dečki su se kartali...






Prvo pristanište...






Dio se bacio na hranjenje...






...neki malo više....(Nikolina)






Dok su neki slobodno vrijeme odlučili provesti uz slikanje...(Anita i Petra Š.)






...također... (Sara, Monika, Mateja R., Tena, Maja, Dajana)






Jedna od prvih stvari koje smo uočili....






Stigli smo..i krećemo u akciju...






Prva zajednička fotografija...



alt="Image Hosted by ImageShack.us"/>


A onda poziranja svih po redu (dok su drugi bili na wc-ima)...seke Kučan






Siki i Berni






Petra Š.






Sara i Monika






Perica i Mihael






Iva M., Berni, Iva Š.






Ispred građevine...






Unutrašnjost te *građevine*






Curke unutra....






Putem smo naletjeli na jedan kul semafor...






Odmor...






Vuljak






Tri mušketira...Šamonik, Gašparić, Dombaj






Siki






Karlo






Vuljak






Mateja, Ana, Sara, Monika






Mateja P., Piva, Mišel, Ana, Pavlek






Mateja, Piva i Zuka koji se ubacio






Berni s motorčekom...






Pozaa...






Upss






Pinky






Usljedila su dva sata slobodnog vremena...neki su obavljali šoping u omiljenim trgovinama (H&M, New Yorker itd...)






...a neki su uživali u sladoledu






Curičke s kapama






Ana pokazuje svoju darežljivost...






...Perica novu jaknu...






...a Berni i Petra promatraju...







Nastavili smo sa šetnjom. U prolazu smo primjetili auto od kojeg je svima zastao dah...






Neki su slikali auto, a neki sami sebe...






Na trgu, zove se Milenium...






Curke su malo pozirale...






Šamonik također...






Sa divljenjem (više-manje) smo gledali i slikali spomenike...






Slikanje sa Drakulom...






...sa Anonimusom....prva grupa (nismo svi stali)






...druga grupa...






Mišel je želio znati kaj se to nalazi ispod njegove haljine...khm






Zatim fotosešn na travi...Mateja P., Nikolina, Bernard, Iva Š., Iva M.






...zamišljene...Ana, Iva M., Nikolina, Iva Š.






...malo dalje...Petra Š.






...uskoro se pridružuju i Iva M., Nikolina i Mateja P.






Pogled na grad....






Most...






Karlo i Anita sa Zoltanom...






Ana, Anita, Monika, Dajana, Iva Š., Iva M, Mateja P., Nikolina






Pao je mrak..Iva Š., Ana, Mateja P.






Blažek u prvom planu....






Dio gekača...






Pogled sa Citadele...






Isto....



Ovaj izlet su obilježilo je još i: jaako puno slikanja, bolova u nogama , to kaj smo bili nepotpuni (Petra Marković nije bila s nama), pjesma koju su gotovo svi pjevali (I kissed a girl and I liked it, the taste of her cherry chapstick, I kissed a girl just to try it, I hope my boyfriend don't mind it...), ljutnja na plaćanje wc-a , šopingiranje , komentiranje auta na cesti, nečiji (khm) vjetrovi i najvećim djelom umor ....
U Koprivnicu smo se vratili oko 23:35...


To je to od mene. Pozdravlja vas Petra Šimčić..

U školskoj godini 2008. / 2009. nastava će se
održavati od 8,00 do 14,00 sati (15 min ranije)
Prvi dan nastava počinje za I. razred od 8.50, a ostali od 9,40 (3 sata
razrednika). Trebaju vam dokumenti za upis. Nastava prva tri dana je u stalnim
učionicama.

evo mene opet.
tema je: školska godina 2007./2008.
događaji koji su obilježili naš prvi razred.
pa da krenem.





došli smo potpuno zbunjeni. a gle kakvi smo ispali. i kak smo se skompali.






bili smo u đakovu. osijeku. kopački rit. hmm.. ne znam kaj još






došao i božić... 1.g se jaaako trudio da borek ispadne što bolje. doduše, nije sve išlo po planu. ostali smo bez zlatnog spreja (pa su cure trčale do centra). žaruljice su nam riknule (hvala anitinoj mami). bilo je i svađe....






ali na kraju, svi sretni i zadovoljni. ke kul..






i novu godinu smo čekali (i dočekali) skupa. kod karla fodora u podrumu.






par dana kasnije cure su se okušale u odbojci. jedine u prvim razredima. bravo za nas nismo prošle baš najbolje ali bitno da smo se trudile (neke više neke manje). sljedeće godine dolazimo puno više uvježbane i nabrijane do bola. lol












bili smo u beču. više o tome (ako vam se da čitati ) napisale su cure:

Jedne davne, prohladne proljetne noći zaputio se 1.g u avanturu svog života. Krenuli su u Beč- austrijsku prijestolnicu, grad Sacher torte i Mozart kugli (i likera, mmmm ). U autobusu se osjećao miris kave, ali se na svu sreću nije osjetio miris (čitaj smrad) parizera . Unatoč malim problemima na slovenskoj granici, uspješno smo stigli u dugoočekivanu Europsku uniju (bravo za nas! ). putujući susjednom nam zemljom Slovenijom, shvatili smo da je mala i to doslovno mala. Mrvica. Dolaskom u Austriju, odlučili smo predahnuti na jednom od mnogih odmorišta. Većina nas se nije pripremila za hladnoću koja nas je dočekala (ipak smo bili blizu Alpa), stoga smo odlučili iskorisiti slobodno vrijeme za zimske radosti, točnije- grudanje. Sa suzom u oku () napustili smo divan zimski krajolik i nastavili svoje putovanje.
Stigavši u Beč odlučili smo se kulturno izdići i naučiti nešto novo, no to je ipak bilo nešto psiho-fizički nemoguće za nas . Kao veliki ljubitelji povijesti posjetili smo dvorac Schönbrun, kao što samo ime kaže, stvarno je lijep.
Šetajući parkom i zoološkim vrtom začuli smo mnoge krikove. Prvo smo pomislili da su to neke životinje, ali ipak smo to bili samo mi . Nakon iscrpljujućeg razgledavanja, konačno smo mogli osjetiti čari dobro nam znanog shoppinga. Cure su potput uragana harale H&M i obnavljale garderobu dok su dečki kao gladna čeljad okupirali Burger King i McDonalds. Razgledali smo katedralu, pozdravili ulične zabavljače i krenuli put hostela u kojem smo odsjeli (Jungengästhaus). Neki su večerali i uživali u nesvakidašnjem austrijskom obroku dok su se neki pravili fine guzice i nisu ništa ni pipnuli. Smjestili smo se u sobe, raspakirali stvari i besana noć ispunjena tulumima mogla je početi .
Drugi dan protekao je relativno mirno budući da smo bili preumorni te se nismo pobunili protiv cijelodnevnog hodanja. Uživali smo u razgledavanju prirodoslovnog i umjetničnog muzeja. Na naše iznenađenje odlično smo se proveli i nadogradili naše znanje. Na povratku kući zaključili smo kako život na visokoj nozi nije za nas, no ipak smo se na kratko osjećali kao prave zvijezde obilazivši luksuzne trgovine i pijući kavu na glavnom trgu.
Ovo je putovanje do dna ispraznilo naše džepove tako da su neki na povratku u autobusu bili prisiljeni jesti pastu za zube. To je bilo toliko smiješno da su neki pišali u gaće (doslovno!). Putovali smo zavaljeni u sjedala gledajući francuski film koji nas je sve uspavao kak je bil zanimljiv (nema kaj) . Nakon dužeg putovanja osjetili smo kočenje kotača autobusa. Ugledali smo dobro poznati krajolik drage nam Koprivnice (weeeeee).
Sve u svemu dobro smo se probavili! (proveli+zabavili) (nek vam bude žal kaj niste bili s nama )
ewo to je dio posta koji ste tako duuugo čekali...






neki su išli i na cres. glavni dio putnika bio je 1.g. aaaa mi smo face i da vam velim, pitale su nas prof. :"Vi ste onaj prvi ge o kojem svi govore?"






mijenjamo kišobrane za felge. zainteresirani nek se jave.






dio prvog ge u lunaparku. za praznik rada..




isto tako






dan škole.

1. prvi ge imao je dvije djevojke koje su pomagale u izvedbi cijelog tog dana (anitho i pethra(u ovom slučaju ja)) čak su i pisale pohvalnice. ke kul.

2. navijačice petra marković i dajana

3. naši zer kul dečki (bernard, petar, mihael, nikola) sudjelovali su u igranju rukometa. ovom prilikom pozam i dečke koji su im pomogli a to su: josip žužul, tomislav vitković, kristijan kereša, roko blažic, juraj pavlić, alen pavlić ravšer.




hmm..to inače radimo pod satom





bili smo vaaatreni navijači






tjelesnii.






ubijanje dosade zadnji dan u školi






i na kraju. feeeeešta!! ali o tom ste već čitali



toliko od mene do početka nove školske godine.
čujemo se na jesen.
puno pozdrava od
petre šimčić

ewo nas nakon stvarno duugo dugo vremena. s radošću vam mogu priopčiti da je završila školska godina. dobili smo svjedodžbe (neki i pohvalnice ). sad još samo preostaje da našem mihaelu (mišelu ) držimo fige da šarmira profesoricu iz informatike.

naslov? hmm. inspiriran feštom (na jegenišu). bilo nam je prekul. doduše, ne svima kad nisu svi bili... ali ipak.. no da prijeđem na stvar...





čak se i veslalo. ke smo kuul (siki i berni)






jao vuljak. bum bum. (vuljak i petra m.)






gole kuharice.






kad smo već kod gologa. gašparić...






siki, berni i ana.






piva, ivančan, ana i siki.






pecalo se na veliko (berni)






anaa!






dajna, petra m., petra š. (ja) i vuljak. malo poziramo.






petra, piva, berni, petra i ana






petrice. razmišljaju o pozi za slikanje.






dajana, ana i petra






neki dečko iz susjedstva i torma.






petra. maja. ana. buahahaha :)






karlo i sara






ali one nisu bile pijane. hehe.






ni tu...






a tu pogotovo






gašparić ubija sve oko sebe pa tako i mene






mi ležimo. la la la la. cijeli dan i noć...






hmm..kamo to gledaš?






malo smo opali :)






uz vatricu....






ke ste radili moniki...joj






petra i iva š.






petra i toni






piva visi






piva, toni, ana i berni






hmm..svi nabacani






vuljak i berni






valjda su se jedino tak mogli održati budnima (siki, gašparić i ana)






khm khm.....



ewo gotova sam. uff. jedva. :) svima vama koji niste bili s nama, mora biti žao jer smo se fakat super proveli. tj probavili ako bude još novosti ili tak nečega, pišem post. a do tad...pozz od pepe-pethre-petre šimčić ili kak god hoćete

Konačno smo otišli u Beč!!!

Pozzach!!

...ojla evo da se i ja javim i nažvrljam nekaj al prije toga... Sretan Uskrs svim gekachima i onima koji ovo pročitaju... jedva smo čekali ove praznike al smo ih se i načekali...zadnja tri dana smo umirali od dosade jer smo već svi bili na praznicima...svi već znate da gekachi 28. i 29. 3. idu u Beč...japjap...i pozvani smo bar nek u 1 h k Petri na kavu...hmm tak rano nikad kod nikoga nisam bila na kavi al za sve postoji prvi put...u 2 i 15 ...hmmm bar mislim... se moramo najti di i prošli put znači kod parkirališta blizu srednje pa ak nas bute hteli ispratit sam dođite al nevjerujem da budete...nemojte kasnit...i tak kreće naš put do Beča...mi smo u luksuznom hostelu koji ima kartice za otvaranje vrata i svjetla se gase u 10 h...ak mene pitate preprerano...al sam čula da bumo fiiino papali i da budemo u istom hostelu ko i 2.b...hehe...hodali bumo oko 8 h na dan al nebu to niš za nas...bumo svi na kavi i to ne onoj fuj iz mcdonaldsa već na nescafeu koji ja nosim a mateja nosi kuhalo...besplatna kava za sve...nek mi se javi onaj koji je spreman donirat malo para pa da kupi žličice, šećere u kockicama(za svaki slučaj makar mislim da bu dost ono kaj smo "posudili" iz sunseta) i 2 do 3 l mlijeka...anita i mateja se mole da ne zaborave skuhat obični nescafe za ujutro, a gašparić i ostali koji ste posuđivali šečere donesite ih...nemojte zaboravit...uff kolko bumo mi kave pili...lol...nadam se da nisam niš zaboravila...evo vam par sličica koje su slikane zadnjih tjedan dana u školi...uživajte...

...13. 3. 2008. četvrtak...


...početak teškog radnog dana......sara & anchy...



...veliki odmor...dodo & ja...



...mateja, anchy, fićo & petra...



...pisanje zadaće...anchy & vuljak...



...no comment...

...14. 3. 2008. petak...


...petra & anita...pored se skrivaju anchy & nina...



...torma, vuljak i dombaj odgovaraju zemljopis...



...tormina hrvatska...



...anchy, kostur & ja...



...gekachi na velikom odmoru...



...presmešna slika...dombaj...



...poslije napornog petka odmor u sunsetu...

...18. 3. 2008. utorak...samo jedna sličica...


...anita & anchy s novom frizurom...

...pa evo to bi bilo to...

...pozza vas i pusa vaša piva......

Naši najmiliji čitatelji! Ewo Anita i Pethra su se potrudile i sastavile novi post ( ko je sad faca i kuul Ivančan, ha???). Počelo je odbrojavanje do našeg putovanja u Beč- metropolu u kojoj se karte za muzej plaćaju 3 eura (to svi morate donesti u kešu, jel vam je jasno??? Inače budemo postali ko oni Talijani na reklami za Tele 2.)
Petra i ja ( trenutno Anita tipka ) smo sastavile popis najboljih razrednih fora i forica, kojih ima fakat puno. Učit vam se ne da ,ha? Al jezik zato razvežete dok treba i ne treba. No da prijeđemo na stvar...

Prof. : Za koga kažemo da je profesionalac?
Pavlek ( zavlači) : Čooovvvjeeekkk…
Prof. : Opet biser iz zadnje klupe!!!

Prof: A Dioniz je bog…?
Pavlek: Pijanstva!

Dombaj: Neko je prdnul!
Prof. : Nekome treba mijenjati pelene.

Prof: Šta se ovaj dečko smije? To je nepristojno. Svi ozbiljni pod misom, a ti se jedini smiješ! Dođe časna sestra i povuče te za uši!

Dombaj: Čitam knjigu : « Kako postići Nirvanu za sat vremena»

Prof: Nije matematika neki ljubavni roman o doktorima i med. sestrama. I nije matematika Dombaj ko cure da ju gledate. Matematika se vježba.

Prof: Matematika je postala IN u svijetu, pogotovo kod onih ludih Amera.

Sara: To ovisi od čovjeka do čovjeka. Nekome ni pas ni mačka nisu idealan kućni ljubimac. Nego npr. papiga.
Pavlek: Ma ne! Žirafa!

Dombaj: Ja sam čul da se u crkvi čitaju proklitike.

Siki: Riba se spušta.

Torma: Ana smiješ se ko da kuruzu runješ.

Pošta: A kad je potres slikan?
Prof: Negdje 1904.
Pošta: A vidi se…
Prof: Je, ja sam to slikal.

Prof: Kod Kaspijskog jezera gledaj!
Šamonik: (gleda kod Italije)
Pavlek: Pa Kaspijsko jezero, a ne Jegeniš!

Prof: Zašto je Atlantida nestala?
Fodor: Zbog potresa.
Dombaj: Ljudi su previše griješili.

Prof: Šta se prema Bibliji dogodilo na Araratu?
Torma: Muhamed je dobil 10 pripovijetki.

Prof: Pa ako ne budemo pitali kaj budemo onda radili?
Razred: Idemo dalje!
Vuljak: I dr. Ivo Sanader!
Prof: Svi ste vi HDZ-ovci!
Vuljak: Ma ne sdp.
Dombaj: Svi smo mi u srcu oporba.

Prof: Koje su važnije: endogene ili egzogene sile?
Sara: Pa oboje ali endogene stvaraju, a…
Pavlek: Ove druge šminkaju.

Prof: Ovo je nastao djelovanjem vjetra.
Mateja: To se bu otkinulo kad-tad.
Anita: E sreća da nema autoceste ispod.

Pošta: Mogu zatvoriti vrata?
Prof: Pa kome je zima?
Pošta: A cure vele da im puše.
Prof: Pa zagrli ih i zagrij.
Siki: Ti si tak veliki da i tri cure moreš zagrliti.
Pošta: Cigan…

Prof: Cure! Ne pričajte.
Piva: Nisu cure! Siki je!
Siki: Ja nisam cura!
Anita: A nikad ne znaš…
Prof: Pa kaj se onda ne ošišaš da ne izgledaš ko cura?
Siki: A nemre to samo tak. To je meni za ukras.

Vuljak: Celer je voće! I kupus isto !

Prof. : Minerali služe i za hranu.
Učenik : Buš si ga zahrdal malo???

Prof: Znači po onome kaj vi velite sve kaj je pečeno, a ne valja je voće.?

Prof: Dečki nek budu klaviri pa nek vas puste. Vi muškiči doći ćete na red.

Prof. : Mali prekini jer ću ti tu bilježnicu nabiti negdje drugdje !

Prof: A vezda bum spitavala?

Anita: Pa briše ploču ko Arap , s desne na levu stranu.
Jofanka : Pa nikad ne znaš…
Iva: I klor i vodik se međusobno zadovoljavaju.
Siki : Ti si monkey ili nisi?
Anita : Pa kisik je običan emelent
Jofanka : Pa Anita!!! Nemreš reći jednom KISIKU ( naglašeno) da je kem. element!

Šamonik : Kaj ne pitate danas?
Anita : Ah čudni su putovi Božji.

Prof: A di ste ga začepili?
Pošta: U Pustakovcu na prošćenju!

Prof: Kako zovemo ispuštanje elektrona?
Jofanka: Ispuštanje plinova!

Prof: Trebate me iskoristiti maksimalno…

Prof: On ne zadovoljava početni uvjet.

Prof: Ideš desno na Mars.

Prof: Da mi to čudo od štapa viri gore

Prof: Graf linearne funkcije možemo riješiti u raznim pozama

Prof: Već polako neko zna tko mi mast vadi

Prof: Podvuci lepo moje, i izračunaj.

Prof: Napipate put kojim treba ići.

Siki rješava zadatak na ploči…
Pethra: Pak kunić ima dve noge ak je bil u Domovinskom ratu!
Šamonik : Nema ni jednu ak je bil u Vijetnamu.
Pethra: Veljko Kunić ima dvije noge.

Šamonik : Jel može ići u rečenici hadnt was?
Piva: Pa jesi ti normalan!!!???

Pošta: Ja imam broj cipela 49.
Razred: Kaj???? 49??? Iso miki.
Prof: Pa nije lako imati veliko stopalo.
Pošta. Ali profesorice meni ne trebaju peraje na moru!

Pethra: Was ist das?
Gašparić: Das ist eine große kobass .


Dakle (zato, stoga ) nadamo se da ste konačno zadovoljeni( mislimo na post, naravno). I nećemo da nam svako malo cvilite kak niš ne pišemo.
A sada exkluzivno, predstvljamo : 1.G u svim mogućim pozama spavanja!!!












Žena koju je SIki svojim šarmom oborio s nogu ( obratite pozornost na noge)




I za kraj…
( a nama se ocjene spuštaju )


P.S- Ovo je 10. jubilarni post

Lijepi i kratki praznici su prošli ,nažalost ( šmrc ), a mi smo se opet našli u onim monotonim , sivim školskim klupama.
Ove se praznike odmaralo, slavilo sudjelovalo na raznim turnirima, a neki su čak i učili ( khm, khm) . Al kaj se mora nije teško.
Ja se nadam da ovo polugodište bude puno bolje ( kaj se ocjena tiče) a i svega ostalog. Dobili smo i školske ormariće pa nek vam to bude motivacija da prođete s odličnim uspjehom . Odmah su nas počeli bombardirati s novim gradivom, a neki već i ispituju . Pisali smo i prvi test, a pale su i prve jedinice iako neke totalno ne zasluženo ,al dobro, post nubila Phebus :) .
Već planiramo izlete u Zagreb i Beč i svi se jako jako jako veselimo.
Eto to je bilo to kaj se tiče našeg javljanja. Mislim da budu uskoro i sličice čim ih ja (Anita) nabavim ( Dajana podsjeti me da ti donesem USB) pa da onda vidite kak gekači feštaju ( istina ne svi na broju al većina)
I za kraj par naših bisera hehehe :

Gašparić ( prepričava Skup (boooring) zijev zijev) : Znači želio je udati svoju kćer bez miraza…
Vuljak : A profesorice, što je to miraz?

Prof : Evo, ovo je izvedba Skupa iz 1950 godine…
Siki : Ooo pa tad sam bil još mlad, ma u cvijetu mladosti.

Ivančan : Pa kak je Žarko Potočnjak upoznal Držića???
Pavlek (zavlači) : Pa Žarko Potočnjak je živ već 500 godina .

Prof. : Što još čujemo uz glasove?
Pavlek : Nešto šušti!
Piva : Pa kuruzu beru!

Prof : Sve ove hitove imate na svojim CD-eima i sigurna sam da nakon sto slušanja više neće u vama buditi tako lijeve i vesele emocije. Pustite si vi nekad glazbu kad radite nešto, neki glazbeni primjer?
Pavlek : Daa ,Mozarta

Prof. : Odakle je taj primjer?
Pavlek: Iz Afrike , oni tam urliču!

Prof. : Tko je prvi osvojio sjeverni pol?
Učenik ( ne zna se koji ) : Pingvini !

Prof. : Oko čega se još vrt Zemlja?
Siki : Oko zelene livadice!

Dombaj ( gleda u test ): Ono kaj sam mislil da bude točno, to je bilo krivo, a ono kaj sam mislili da bu krivo to je bilo točno.

Prepisujemo s prezentacije i Siki ju pokreće…
Siki : Idemo dalje?
Šamonik : Push der gumb!


Prof. : Ispravci su gubljenje vremena ..!
Vuljak : I prostora!

Prof. : Open your books on page 23.
Vuljak: Kaj? Book ili Arbeichbuch ?

Vuljak: I onda ispada da samo ja pričam.
Šamonik : Ma ti si brbljava kokoš